41 Otpad kod Jordana

 

Ovo se poglavlje zasniva na Brojevima 25.

453       Izraelska pobjednička vojska se radosna srca i obnovljene vjere u Boga vratila u Bašan. Već su osvojili bogato područje, a vjerovali su i u neposredno osvajanje Kanaana. Između njih i obećane zemlje ležala je samo rijeka Jordan. Na drugoj strani rijeke nalazila se bogata ravnica, prekrivena zelenilom, navodnjavana potocima iz bogatih izvora u sjeni veličanstvenih palmi. Na zapadnoj obali ravnice uzdizale su se jerihonske kule i palače okružene palminim lugovima tako da su nazvane “palminim gradom”.

Na istočnoj strani Jordana, između rijeke i uzvisine kojom su putovali, nalazila se ravnica, široka nekoliko milja, a jednim dijelom se pružala duž rijeke. U ovoj zaklonjenoj dolini klima je bila tropska, a tu je rastao sitim ili bagrem, po kojemu je dolina i dobila ime Šitimska dolina. Izraelci su se tu utaborili, a pored rijeke, medu bagremovim lugovima, našli su ugodan zaklon.

Ali u ovom privlačnom okolišu oni su se trebali suočiti s pogubnijim zlom od moćnih naoružanih vojski ili divljih zvijeri u pustinji. Ovu zemlju, tako bogatu prirodnim bogatstvima, oskvrnuli su njeni stanovnici. Prilikom javnog obožavanja Baala, vrhovnog božanstva, neprekidno su se vršili najsramniji i najpokvareniji obredi. Posvuda su se nalazila mjesta poznata po idolopokonstvu i razvratu, a sama su njihova imena podsjećala na poročnost i pokvarenost naroda.

Na Izraelce je ova okolina djelovala izopačujuće. Njihove su se misli privikle na pokvarene prizore koji su im se neprekidno nametali.

454       Život lagodnosti i nerada djelovao je demoralizirajuće, i oni su gotovo nesvjesno otpali od Boga i našli se u stanju u kojem su postali lak plijen kušnji.

Mojsije se tijekom taborovanja pored Jordana pripremao za osvajanje Kanaana. Ovaj veliki voda je u cijelosti bio zaokupljen ovim poslom, ali za narod je ovo vrijeme napetosti i iščekivanja bilo velika kušnja. Nije prošlo ni nekoliko tjedana a naj-užasnije odstupanje od vrlina i poštenja uprljalo je njihovu povijest.

U početku je između Izraelaca i njihovih neznabožačkih susjeda bilo malo dodira, ali nakon nekog vremena midjanske žene su počele dolaziti u tabor. Njihova pojava nije izazvala uzbunu, a one su svoje planove izvodile tako tiho da Mojsiju nitko nije skrenuo pozornost na njih. Ove su žene imale cilj da druženjem navedu Izraelce na prijestup Božjeg Zakona, da privuku njihovu pozornost na neznabožačke običaje i rituale i navedu ih na idolopoklonstvo. Ove su namjere bile pozorno skrivene krinkom prijateljstva tako da čak ni čuvari naroda nisu u njih posumnjali.

Moapski je kralj na Bileamov prijedlog priredio veliku proslavu u čast svojih bogova, a tajno je dogovoreno da Bileam nagovori Izraelce da sudjeluju. Oni su ga smatrali Božjim prorokom i on nije imao teškoća u ostvarenju svojih namjera. Oni su stupili na zabranjeno tlo i zapleli su se u Sotonine zamke. Očarani glazbom i plesom, privučeni ljepotom neznabožačkih vestalki, oni su zapostavili svoju odanost Jahvi. Pridružili su se slavlju i veselju. Opijanje vinom zamračilo je njihov razum i srušilo zidove samokontrole. Strast je potpuno zavladala i budući da su bestidnošću uprljali svoju savjest, oni su bili nago-voreni da se klanjaju idolima. Prinosili su žrtve na neznabožačkim žrtvenicima i sudjelovali u najbestidnijim ritualima.

Nije trebalo dugo da se otrov, kao smrtonosna zaraza, proširi cijelim izraelskim taborom. Oni koji bi svoje neprijatelje pobijedili u bici bili su pobijeđeni pokvarenošću neznabožačkih žena. Činilo se da je narod opčinjen. Starješine i vode bili su medu prvim prijestupnicima i tako je mnogo ljudi pogriješilo da je otpad postao sveopći. “Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim.

455      Kad je Mojsije najposlije primijetio zlo, zavjera njihovih neprijatelja je bila tako uspješna da ne samo da su Izraelci sudjelovali u razvratnom bogoslužju na brdu Peor već su se neznabožački obredi vršili i u izraelskom taboru. Ostarjeli voda je bio ogorčen, a Božji se gnjev rasplamsao.

Njihovi pokvareni običaji učinili su Izraelu ono što nisu mogla sva Bileamova vraćanja – oni su ih odvojili od Boga. Brza kazna je upozorila narod na veličinu njihovog grijeha. Taborom se proširio strašan pomor, koji je brzo pobio desetke tisuća žrtava. Bog je zapovjedio sucima da pobiju vode otpada. Oni su odmah prihvatili ovu naredbu. Krivci su pobijeni, a tijela obješena pred očima cijelog Izraela tako da zajednica, kad vidi kako se oštro postupalo prema vodama, osjeti Božju odvratnost prema njihovom grijehu i strah od njegova gnjeva protiv njih.

Svi su osjećali da je kazna bila pravedna i narod je požurio do Šatora sa suzama u očima te su s dubokom poniznošću priznali svoj grijeh. Dok su oni tako plakali pred Bogom, na vratima Šatora, dok je pomor i dalje sijao smrt, suci su izvršavali svoju strašnu zadaću. Zimri, sin jednog od izraelskih glavara, drsko je ušao u tabor zajedno s midjanskom bludnicom, princezom glavara jednog od plemena midjanskih i odveo je u svoj šator. Porok nikada nije bio smjeliji i tvrdoglaviji. Opijen vinom Zimri se razmetao grijehom “poput Sodome” i uživao u svojoj sramoti. Svećenici i vode su u žalosti i poniznosti pali ničice plačući “na ulazu u Šator sastanka”, preklinjući Gospoda da poštedi svoj narod i ne ukori svoje nasljeđe. No ovaj se knez javno razmetao svojim grijehom pred očima zajednice, prkoseći Božjoj osveti i vrijeđajući suce naroda. Pinhas, sin visokog svećenika Eleazara, ustao je ispred zajednice i uzevši koplje “pode za Izraelcem u odaje”, i oboje ih probode. Tako je zaustavljen pomor, a svećenik koji je izvršio kaznu bio je uzvišen pred cijelim Izraelom, a njemu i njegovoj obitelji je zauvijek osigurana svećenička služba.

“Odvratio je moj gnjev od Izraelaca”, bila je božanska poruka u vezi s Pinhasom. “Kaži mu dakle: s njime, evo, sklapam savez mira.

456       Neka to bude za nj i za njegove potomke poslije njega savez vječnog svećeništva, jer je revnovao za svoga Boga, i izvršio pomirenje za izraelski narod.”

Kazna koja je snašla Izraela zbog njegovog grijeha kod Sitima uništila je preživjele iz onog velikog mnoštva koje je prije gotovo četrdeset godina na sebe navuklo kaznu: “U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine.” Popis naroda, po božanskoj naredbi, tijekom taborovanja na Jordanskim ravnicama pokazao je da “medu njima nije bilo ni jednoga od onih koji su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji… nitko od njih ne ostane, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.” (Br 26,64.65)

Bog je poslao kaznu na Izrael zbog popuštanja lukavstvima Midjanaca, ali kušači nisu smjeli izbjeći gnjev božanske pravde. Amalečani koji su kod Refidima napali Izrael, slabe i iscrpljene u narodu, dugo nakon toga nisu bili kažnjeni, ali Midjanei koji su ih naveli na grijeh odmah su osjetili Božju kaznu, jer su bili opasniji neprijatelji. ‘Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima” (Br 31,2), glasila je Božja zapovijed Mojsiju, “a poslije toga pridružit ćeš se svojini precima.” Odmah su po-slušali ovu zapovijed. Iz svakog plemena je izabrano tisuću ljudi i poslano pod vodstvom Pinhasa. “Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju… Medu ostalima pobili su mid-janske kraljeve… pet midjanskih kraljeva. Mačem pogube i Bileama, Beorova sina.” (7. i 8. redak) Prema Mojsijevoj zapovijedi pobijene su i žene koje je vojska zarobila, kao najopasnije i najgrješnije izraelske neprijatelje.

Takav je bio kraj onih koji su smišljali zlo Božjem narodu. Psalmist kaže: “Pogani pođoše u jamu koju sami iskopaše, zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu.” (Ps 9,16) “Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega, i svoje baštine neće napustiti; jer će se pravo dosuditi pravednosti.” Kad ljudi “pritišću dušu pravednog”, Gospodin “platit će im bezakonje njihovo, njihovom će ih zloćom istrijebiti”. (Ps 94,14.15.21.23)

457       Kad je Bileam bio pozvan da prokune Izraelce, on im svojim vračanjem nije mogao nanijeti zlo, jer Gospod kaže: “U Jakovu nesreće ne nazreli” niti “gatanja nema protiv Izraela” (Br 23,21.23). Ali kad su popuštanjem kušnji prestupili Božji Zakon, njihova ih je zaštita napustila. Kad je Božji narod vjeran njegovim zapovijedima, “gatanja nema protiv Jakova nit protiv Izraela vraćanja”. Stoga se sve Sotonine sile i podmukle vještine koriste da ih se navede na grijeh. Ako oni koji tvrde da su čuvari Božjeg Zakona postanu prijestupnici njegovih uredbi, oni se odvajaju od Boga i tada ne mogu odoljeti svojim neprijateljima.

Izraelci koje se nije moglo pobijediti oružjem ili midjan-skim vračanjem postali su žrtve bludnica. Utjecaj žene u službi Sotone je takav da je ona u stanju zavesti i uništiti dušu. “Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.” (Izr 7,26) Na ovaj su način Setovi sinovi navedeni da ostave poštenje i tako je sveto potomstvo postalo izopačeno. Tako je i Josip bio kušan. Samson je tako predao svoju snagu, zaštitu Izraela, u filistejske ruke. Tako je i David pao. I Salomon, najmudriji od svih kraljeva, koga je Bog triput nazvao svojim ljubimcem, postao je rob strasti i žrtvovao svoje poštenje istoj zavodničkoj sili.

“Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima. Dakle, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!” (1 Kor 10,11.12) Sotona dobro zna s čime se mora boriti u ljudskom srcu. On poznaje najslabije točke ljudskog karaktera jer ih je paklenskim naporima proučavao tisućama godina, i on je u svim naraštajima uspio pobijediti i najsnažnije ljude, izraelske knezove, istim kušnjama koje su bile uspješne kod Sitima. Tijekom vjekova posvuda leže olupine karaktera koji su se nasukali na grebenima tjelesnog uživanja. Kako se bližimo kraju vremena, dok Božji narod stoji na granicama nebeskog Kanaana, Sotona će, kao i u prošlosti, udvostručiti napore da ih spriječi kako ne bi ušli u dobru zemlju. On svakoj duši postavlja zamke.

458       Ne trebaju se čuvati samo oni koji su neuki i neobrazovani, on priprema kušnje za one na najvišim položajima, u najsvetijoj službi. Ako ih navede da okaljaju svoje duše, kroz njih može uništiti mnoge. I on koristi ista oruđa koja je koristio prije tri tisuće godina. Svjetovnim prijateljstvima, privlačnošću ljepote, željom za zadovoljstvima, veseljem, svečanostima ili čašom vina on kuša na prijestup sedme zapovijedi.

Sotona je prijevarom zaveo Izraela na razvrat prije no što ih je naveo na idolopoklonstvo. Oni koji obeščašćuju Božji lik i prljaju njegov hram u vlastitom tijelu neće se ustručavati od bilo čega što će obeščastiti Boga, da bi zadovoljili želju svojih pokvarenih srca. Popuštanje tijelu slabi um i ponižava dušu. Zadovoljavanje životinjskih sklonosti otupljuje i onesposobljuje moralne i intelektualne sile te je robu strasti nemoguće shvatiti svete obveze Božjeg Zakona, cijeniti pomirenje ili pravilno vrednovati dušu. Dobrota, čistoća i istina, poštovanje prema Bogu i ljubav prema svetim stvarima, svi ovi sveti osjećaji i plemenite težnje koje čovjeka povezuju s nebeskim svjetlom, nestaju u vatri pohote. Duša postaje mračna i napuštena pustoš, prebivalište zlih duhova, “skloništem svih nečistih ptica”. Bića stvorena na sliku Božju spuštaju se na razinu nerazumnih životinja.

Izraelci su druženjem s idolopoklonicima i sudjelovanjem na njihovim blagdanima navedeni na prijestup Božjeg Zakona, čime su navukli njegovu kaznu na narod. Sotona je i sada najuspješniji kad navodi Kristove sljedbenike da se druže s bezbožnicima i sudjeluju u njihovim zabavama i tako ih mami u grijeh. “Zato iziđite između njih i odvojte se – veli Gospodin! Ne dotičite se ničega nečista.” (2 Kor 6,17) Bog od svog naroda zahtijeva da se razlikuje od svijeta, u običajima, navikama i načelima, kao što je zahtijevao od Izraela u drevnim vremenima. Ako vjerno slijede učenja njegove Riječi, ova će razlika postojati, jer drugačije ne može biti. Opomene upućene Izraelcima protiv sjedinjavanja s neznabošcima nisu bile izravnije i jasnije od onih koje zabranjuju kršćanima da se pokore duhu i običajima bezbožnika. Krist nam govori: “Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je na svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve.” (1 Iv 2,15) “… zar ne znate da je prijateljstvo prema svijetu neprijateljstvo prema Bogu?

459       Dakle, tko god hoće da bude prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu.” (Jak 4,4) Kristovi sljedbenici se trebaju odvojiti od grješnika, i biti u njihovom društvu samo kad imaju priliku da im čine dobro. Mi ne možemo pretjerati u odlučnosti da se klonimo društva onih koji nas svojim utjecajem odvode od Boga. Dok se molimo: “I ne uvedi nas u napast”, mi moramo, koliko god je moguće, izbjegavati napast.

Izraelci su navedeni u grijeh kad su se nalazili u stanju vanjskog mira i sigurnosti. Propustili su misliti na Boga, zanemarili su molitvu i gajili duh samopouzdanja. Lagodnost i popuštanje sebi učinilo je tvrđavu duše nebranjenom i u nju su ušle ponižavajuće misli. U srcu se odvija dug proces pripreme, svijetu nepoznat, prije no što će kršćanin učiniti otvoreni grijeh. Um ne prelazi naglo iz stanja čistoće i svetosti u stanje pokvareno-sti, poroka i zločina. Da bi oni koji su stvoreni prema Božjoj slici poprimili životinjsku ili sotonsku prirodu, potrebno je vrijeme. Mi se mijenjamo gledanjem. Popuštanjem nečistim mislima čovjek može tako odgojiti svoj um da grijeh na koji se nekada gadio postane ugodan.

Sotona koristi sva oruđa da zločin i ponižavajuće poroke učini popularnim. Mi ne možemo hodati ulicama naših gradova a da se ne suočimo s upadljivim tragovima zločina u novelama ili kazalištu. Um se odgojem privikava na grijeh. U novinama se pred ljude iznosi život zlih i potočnih, i sve što može uzbuditi strasti iznosi se pred njih u obliku uzbudljivih priča. Oni slušaju i čitaju tako mnogo o ponižavajućim zločinima da nekad nježna savjest, koja bi pred takvim prizorima ustuknula u strahu, postaje tvrda i oni s požudnim zanimanjem razmišljaju o tim stvarima.

Mnoge popularne zabave u današnjem svijetu, čak i medu onima koji tvrde da su kršćani, teže k istom cilju kao i nezna-božačke zabave. Medu njima je doista malo onih koje Sotona ne koristi za uništavanje duša. On vjekovima djeluje kroz drame da bi uzbudio strasti i veličao porok.

460       Sotona se služi operom, njenim veličanstvenim prikazom i očaravajućom glazbom, maskaradom, plesom, da sruši zid načela i otvori vrata tjelesnom popuštanju. Na svakom skupu organiziranom zbog zadovoljstva, gdje se potiče ponos i popušta apetitu, a ljudi se navode da zaborave Boga i iz vida izgube vječne interese, Sotona svojim lancima okiva duše.

“A svrh svega, čuvaj svoje srce”, savjet je mudrog čovjeka, “jer iz njega izvire život.” (Izr 4,23) “Jer on je onakav kako u sebi misli.” (Izr 23,7) Božanska milost mora obnoviti srce ili je uzalud tražiti čistoću života. Onaj koji pokuša izgraditi plemenit, pošten karakter nezavisno od Kristove milosti gradi kuću na pijesku. Ona će se sigurno srušiti tijekom žestokih oluja kušnji. Davidova molitva bi trebala biti molitva svake duše: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni.” (Ps 51,12) A kad smo postali sudionici u nebeskom daru, mi kroz “snagu Božju po vjeri” (1 Pt 1,5) težimo k savršenstvu.

Ipak, mi se moramo truditi da odbijemo kušnje. Oni koji ne žele postati žrtve Sotoninih oruđa moraju dobro čuvati prilaze duši. Oni moraju izbjegavati čitanje, gledanje ili slušanje onoga što izaziva nečiste misli. Um ne treba ostaviti da bez nadzora razmišlja o predmetima koje neprijatelj duše predlaže. “Zato opašite svoje bokove, to jest svoj um…” kaže apostol Petar. “Budite trijezni… Budući da ste poslušna djeca, ne oblikujte se prema negdašnjim strastima – strastima iz vremena vašeg neznanja, već kao što je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti u svojem življenju.” (1 Pt 1,13-15) Pavao kaže: “Uostalom, braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, i sve što je kre-posno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli.” (Fil 4,8) To zahtijeva revne molitve i neprekidnu budnost. Stalni utjecaj Svetoga Duha treba nam pomoći da um usmjerimo prema gore i naviknemo se razmišljati o čistim i svetim stvarima. Mi moramo marljivo proučavati Božju Riječ. “Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje.” “U srcu pohranili riječ tvoju,” kaže psalmist, “da protiv tebe ne sagriješim.” (Ps 119,9.11)

461       Izraelov grijeh u Šitimu navukao je na njih Božje kazne i premda se danas isti grijesi ne kažnjavaju tako brzo, oni će sigurno biti kažnjeni. “Ako tko razara hram Božji, njega će Bog razoriti.” (1 Kor 3,17) Priroda je za ove zločine predvidjela strašne kazne, kazne koje će prije ili kasnije stići svakog prijestupnika. Ovi su grijesi, više no bilo koji drugi, prouzročili zastrašujuće poremećaje u ljudskoj rasi kao i bolesti i jad kojim je svijet proklet. Ljudi možda uspijevaju prikriti svoje prijestupe od svojih bližnjih, ali oni će sigurno požnjeti posljedice, patnju, bolesti, imbecilnost ili smrt. A nakon ovog života dolazi sud sa svojini vječnim kaznama: “… oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega”, već će sa Sotonom i zlim anđelima završiti u “ognjenom jezeru” koje je “druga smrt” (Gal 5,21; Otk 20,14).

“Jer s usana žene preljubnice kaplje med, i nepce joj je glade od ulja, ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.” (Izr 5,3.4) “Neka joj je put tvoj daleko od nje, i ne približuj se vratima njezine kuće, da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; da se ne bi tudinci na-sitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću; da ne ridaš na koncu, kad ti nestane tijela i puti.” (8-11 redak) “Jer joj kuća tone u smrt.” “Tko god zalazi k njoj, ne vraća se.” (Izr 2,18.19) “… da uzvanici njezini počivaju u Podzemlju.” (Izr 9,18)

 

Štampa El. pošta

Search mobile