47 Savez s Gibeoncima

Ovo se poglavlje zasniva na Jošui 9 i 10.

505       Od Šekema Izraelci su se vratili u svoj tabor u Gilgalu. Tu ih je uskoro posjetilo čudno izaslanstvo koje je s njima željelo sklopiti savez. Predstavnici su izjavili da su došli iz daleke zemlje, a njihov je izgled to naoko i potvrđivao. Njihova je odjeća bila stara i pohabana, njihove sandale pokrpane, zalihe pljesnive, mjehovi koje su koristili za vino bili su pocijepani i podve-zani, kao da su ih brzo popravili za putovanja.

U njihovom dalekom domu, navodno iza granica Palestine, njihovi sunarodnjaci su čuli za čuda koja je Bog učinio za svoj narod i poslali ih da sklope savez s Izraelom. Izraelci su posebno bili upozoreni da ne sklapaju saveze s idolopokloničkim Kanaancima, i vode su posumnjale u istinitost riječi ovih stranaca. “Tko zna ne živite li možda medu nama?” Na to su izaslanici odgovorili: “Tvoje smo sluge!” Ali kad je Jošua izravno zahtijevao da kažu: “Tko ste i odakle dolazite?” oni su samo ponovili prijašnju izjavu, i kao dokaz svoje iskrenosti dodali: “Evo našega kruha: vruć smo ponijeli na put od kuća svojih kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen. A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, već poderali; i haljine naše i obuća već su trošni od dalekog puta.”

Ovo je svjedočenje bilo presudno. “… ne pitajući Jahvu što će im reći, Jošua uglavi s njima mir, i sklopi savez s njima da će ih poštedjeti. I glavari se na to zakunu.” Tako je savez bio sklopljen. Tri dana kasnije oni su otkrili istinu. “… saznalo se da su im susjedi i da žive medu njima.”

506       Znajući da se ne mogu suprotstaviti Izraelcima Gibeonci su pribjegli lukavštini da sačuvaju svoje živote.

Ogorčenje Izraelaca je bilo veliko kad su saznali za prijevaru kojom su bili prevareni. Ogorčenje se još povećalo kad su nakon tri dana putovanja došli do gibeonskih gradova, blizu središta zemlje. “Ali sva zajednica poče rogoboriti protiv glavara”, ali oni su odbili raskinuti savez, premda je načinjen prijevarom, jer su se “zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim”. “Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi.” Gibeonci su se zavjetovali da će se odreći idolopoklonstva, prihvatiti štovanje Jahve, tako da očuvanje njihovih života nije bilo kršenje Božje zapovijedi da se unište idolopoklonički Kanaanci. Izraelci se stoga nisu zadanom zakletvom obvezali da učine neki grijeh. Premda je zakletva iznuđena prijevarom, ona se nije smjela zanemariti. Obveza na koju se zaklinjemo zadanom riječju, ako nas ne obvezuje da učinimo grješan čin, mora se držati svetom. Mogućnost dobitka, osvete ili osobnog interesa ne može ni na koji način utjecati na nepovredivost zakletve ili zavjeta. “Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu.” (Izr 12,22) Onaj koji “će uzici na Goru Jahvinu” i “stajati na svetom mjestu njegovu” onaj je “koji se zaklinje prijatelju, i ne krši prisege” (Ps 24,3; 15,4).

Život je Gibeonaca bio pošteđen, ali su bili određeni kao sluge za Svetište da vrše fizičke poslove. “Jošua pozva Gibeonce i reče: ‘Bit ćete drvosječe i vodonoše za Dom Boga moga.” Oni su rado prihvatili ove uvjete, svjesni da su pogriješili, te su rado otkupili svoj život po bilo koju cijenu. “I sada smo, evo,” kazali su oni, “u tvojim rukama: učini s nama što misliš da je dobro i pravo.” Njihovi su potomci stoljećima službom bili vezani za Svetište.

Gibeonsko područje je obuhvaćalo četiri grada. Narodom nije vladao kralj, već starješine ili zastupnici. Gibeon, njihov najvažniji grad, “bio je značajan kao kakav kraljevski grad”, “a svi žitelji njegovi bijahu ratnici”. To je očit dokaz straha koji su Izraelci unijeli medu stanovnike Kanaana, kad su ljudi ovog grada pribjegli tako ponižavajućim sredstvima da bi spasili svoje živote.

507          Ali Gibeoncima bi bilo bolje da su pošteno postupili prema Izraelcima. Iako su pokoravanjem Jahvi sačuvali svoje živote, njihova im je prijevara donijela samo sramotu i robovanje. Bog je uveo uredbu da svi koji se odreknu poganstva i stupe u zajednicu s Izraelom dijele blagoslove zavjeta. Oni su bili obuhvaćeni uredbom o “strancu i gostu” i, osim nekoliko izuzetaka, ova skupina je trebala uživati iste naklonosti i prednosti kao i Izrael. Gospodnja uredba je glasila: “Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga.” (Lev 19,3334) Za Pashu i žrtve je zapovjeđeno: “Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi… kako je s vama, tako neka bude i sa strancem.” (Br 15,15)

Gibeonci su se mogli prihvatiti uz ovaj uvjet da nisu pribjegli prijevari. Za stanovnike i građane ovog “kraljevskog grada” čiji “žitelji… bijahu ratnici” bilo je veliko poniženje biti drvosječe i vodonoše u narednim naraštajima. Ali oni su prihvatili odjeću siromaštva da bi prevarili, a sada im je ono dano kao znak doživotne službe. Tako je njihov ropski položaj tijekom naraštaja trebao svjedočiti o Božjoj mržnji prema neistini.

Pokoravanje Gibeonaca Izraelu zbunilo je kraljeve Kanaana. Odmah su poduzeti koraci da se osvete onima koji su sklopili mir s napadačima. Pod vodstvom Adoni-Sedeka, kralja jeruzalemskog, pet kanaanskih kraljeva ušlo je u savez protiv Gibe-ona. Njihov je napad bio brz. Gibeonci nisu bili pripremljeni za obranu te su poslali poruku Jošui u Gilgal: “Ne napuštaj svojih slugu, nego se požuri k nama, da nas izbaviš i da nam pomog-neš, jer su se protiv nas udružili svi amorejski kraljevi koji žive u Gorju.” Opasnost nije prijetila samo Gibeoncima već i Izraelcima. Grad je držao prolaze k središnjoj i južnoj Palestini i morao se sačuvati ako se željela osvojiti zemlja.

Jošua se odmah pripremio da pode u oslobađanje Gibe-ona. Stanovnici opkoljenog grada bojali su se da će on odbiti njihov poziv, zbog prijevare koju su koristili.

508       Ali oni su se predali pod izraelski nadzor, prihvatili štovanje Boga i on se smatrao obveznim da ih zaštiti. Ovaj put nisu pošli bez božanskog savjeta i Gospod ih je ohrabrio u ovom pothvatu: “Ne boj se!” glasila je božanska poruka. “Ja sam ih predao u tvoje ruke, i nijedan od njih neće se održati pred tobom.” I udari na njih Jošua iznenadno, pošto je svu noć išao od Gilgala.”

Marširajući cijelu noć on je ujutro doveo svoje snage pred Gibeon. Udruženi su knezovi jedva sakupili svoje vojske oko grada kad ih je Jošua napao. Napad je uzrokovao potpuni poraz napadača. Ogromno mnoštvo je pred Jošuom pobjeglo planinskim prolazom prema Bet-Horonu, a kad su stigli do vrha, počeli su bježati niz strminu na drugu stranu. Tu ih je stigla kamena tuča. “… bacio je Jahve s neba na njih tuču kamenja… I poginulo ih je više od tuče kamene nego što su ih pobili sinovi Izraelovi svojim mačevima.”

Dok su Amorejci nastavljali svoj bezobzirni bijeg, namjeravajući naći zaklon u planinskim utvrdama, Jošua, koji je sve to promatrao s grebena, vidio je da će dan biti prekratak da se obavi sav posao. Ako ih se potpuno ne potuče, njegovi će se neprijatelji ponovno okupiti i započeti bitku: “Obrati se Jošua Jahvi i poviče pred Izraelcima: ‘Stani sunce, iznad Gibeona, i mjesece, iznad dola Ajalona!’ I stade sunce, i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim… I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan.”

Prije no što se spustila noć Božje obećanje Jošui bilo je ispunjeno. Cijela neprijateljska vojska je predana u njegove ruke. Događaji su tog dana dugo trebali ostati u pamćenju Izraelaca. “Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu čovječjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela.” “Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. Jarosno po zemlji koračaš, srdito gaziš narode. Iziđe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuće bezbož-nikove, ogoli joj temelje do stijene.” (Hab 3,11-13)

509       Božji Duh je nadahnuo Jošuinu molitvu da bi ponovno pružio dokaz o sili izraelskog Boga. Zato ovaj zahtjev nije bio izraz drskosti velikog vode. Jošua je primio obećanje da će Bog sigurno poraziti ove izraelske neprijatelje, a ipak je on uložio velike napore, kao da je uspjeh ovisio samo o izraelskoj vojsci. On je učinio sve što je čovjek mogao učiniti, a onda je vjerom povikao za božansku pomoć. Tajna uspjeha je zajedništvo božanske sile s ljudskim naporima. Oni koji ostvaruju najveće rezultate oni su koji se bez ustezanja oslanjaju na ruku Svesilnoga. Čovjek koji je zapovjedio: “Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjesece, iznad dola Ajalona!” čovjek je koji je satima ležao na zemlji u molitvi u taboru u Gilgalu. Ljudi molitve su moćni ljudi.

Ovo moćno čudo svjedoči da je sve stvoreno pod upravom Stvoritelja. Sotona nastoji pred ljudima sakriti božansko djelovanje u materijalnom svijetu, da izgube iz vida neumorno djelovanje velikog Uzroka. Ovo čudo je ukorilo sve koji prirodu uzdižu iznad Boga prirode.

Bog po svojoj volji poziva sile prirode da slome moć njegovih neprijatelja. “Ognju i grade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš!” (Ps 148,8) Kad su se neznabožač-ki Amorejci podigli da se suprotstave njegovoj namjeri, Bog je posredovao i “bacio… s neba na njih tuču kamenja” na Izra-elove neprijatelje. Nama je rečeno da će se na kraju povijesti ove Zemlje odigrati veća bitka kad “Jahve otvori svoju oruž-nicu, izvuče oružje gnjeva svojega” (Jer 50,25). “Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?” (Job 38,22.23)

Prorok opisuje uništenje koje će se dogoditi kad “iz hrama… jak glas… poviče” i objavi: “Svršeno je!” On kaže: “Golema tuča – teška kao talenat! – spusti se s neba na ljude.” (Otk 16,17.21)

Štampa El. pošta

Search mobile