54 Samson

Ovo se poglavlje zasniva na Sucima 13 do 16.

560       Usred sveopćeg otpada vjerni štovatelji Boga nastavili su ga moliti da izbavi Izraela. Premda odgovora naoko nije bilo, premda je godinu za godinom tlačitelj sve više pritiskao zemlju, Božja im je providnost pripremala pomoć. U ranim godinama filistejskog ugnjetavanja rođeno je dijete od Boga određeno da ponizi moć ovih moćnih neprijatelja.

Na granici brdovite pokrajine koja je nadvisivala filistejsku ravnicu nalazio se gradić Šora. Tu je živjela Manoahova obitelj, iz Danova plemena, jedna od nekoliko obitelji koja je usred općeg otpada ostala vjerna Jahvi. Pred Manoahovom se ženom, nerotkinjom, pojavio “Anđeo Jahvin” s porukom da će dobiti sina, uz pomoć kojeg će Bog početi izbavljati Izraela. Stoga joj je Anđeo dao upute o njenim vlastitim navikama i o postupanju prema djetetu: “Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića, i da ne jedeš ništa nečisto.” Ista zabrana je od početka bila nametnuta djetetu, s dodatkom da njegovu kosu ne treba rezati, jer je trebalo biti posvećeno Bogu kao nazirej od rođenja.

Žena je potražila svog muža i nakon što mu je opisala Anđela, ona je ponovila njegovu poruku. Onda, bojeći se da će učiniti neku pogrešku u važnom djelu koje im je povjereno, muž se pomolio: “Molim te, Gospode, neka Božji čovjek koga si jednom poslao dođe još jednom k nama i pouči nas što ćemo činiti s djetetom kad se rodi!”

Kad se Anđeo ponovno pojavio, Manoahovo je zabrinuto pitanje bilo: “Kada se ispuni ono što si rekao… po kojim propisima i kako treba postupati s djetetom?” Ponovljene su prethodne upute:

561             Neka se žena čuva svega što sam joj zabranio. Neka ne uživa ništa što dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina ni žestoka pića, neka ne jede ništa nečisto i neka se drži svega što sam joj zapovjedio.”

Bog je imao važnu zadaću za dijete obećano Manoahu, i da bi mu osigurao sposobnosti nužne za ovo djelo, navike i majke i djeteta trebale su biti pozorno regulirane. “Neka ne pije ni vina ni žestoka pića,” glasila je Andelova uputa Mano-ahovoj ženi, “neka ne jede ništa nečisto i neka se drži svega što sam joj zapovjedio.” Navike majke vrše ili dobar ili loš utjecaj na dijete. Ona se sama treba rukovoditi načelima i mora biti umjerena i samoodricati se ako želi dobro svome djetetu. Ne-mudri savjetnici će govoriti majci da je nužno zadovoljiti svaku želju i poriv, ali takvo je učenje lažno i štetno. Majka je trebala po zapovijedi samoga Boga biti pod najsvečanijom obvezom da vlada sobom.

I očevi i majke snose jednaku odgovornost. Oboje roditelja prenose svoje osobine, umne i fizičke, svoje sklonosti i apetite, na svoju djecu. Zbog posljedica roditeljske neumjerenosti djeci često nedostaju fizička snaga, umne i moralne sile. Oni koji piju alkohol i puše mogu prenijeti, a često i prenose, nezasitnu čežnju svoje razjarene krvi i nadražljive živce na svoju djecu. Razvratnici često svoje nesvete čežnje, pa čak i odvratne bolesti, prenose zakonom nasljeđa na svoje potomstvo. Budući da djeca imaju manje snage da se odupru kušnji od svojih roditelja, svaki naraštaj ima sklonost da tone sve dublje. Roditelji su u velikoj mjeri odgovorni ne samo za nasilne strasti i iskvareni apetit svoje djece već i za bolesti tisuća koji su rođeni gluhi, slijepi, boležljivi ili neuravnoteženi.

Svaki otac i majka bi trebali pitati: “… po kojim propisima i kako treba postupati s djetetom?” Učinak roditeljskog utjecaja mnogi uzimaju olako, ali upute s Neba poslane ovim hebrejskim roditeljima, i dvaput ponovljene na najizričitiji i najsvečaniji način, pokazuje kako naš Stvoritelj gleda na ovo pitanje.

562       Nije bilo dovoljno da obećano dijete primi dobro naslijede od svojih roditelja. Nakon toga mora slijediti pozoran odgoj i oblikovanje pravilnih navika. Bog je naredio da se budući sudac i izbavitelj Izraela od djetinstva privikava na strogu umjerenost. On je trebao biti nazirej od rođenja, i tako mu je bilo trajno zabranjeno upotrebljavati vino i jaka pića. Djecu od najranijeg djetinjstva treba poučavati o umjerenosti, samoodricanju i vladanju sobom.

Anđeoska zabrana je obuhvaćala “ništa nečisto”. Razlika između čiste i nečiste hrane nije bila samo puko obredna ili svojevoljna uredba, već se temeljila na zdravstvenim načelima. Čudesna vitalnost koja je tisućama godina odlikovala Židove može se u velikoj mjeri pripisati držanju ove uredbe. Načela umjerenosti moraju obuhvatiti više od puke zabrane upotrebe žestokih pića. Korištenje nadražujuće i neprobavljive hrane često je jednako tako štetno po zdravlje, a u mnogim slučajevima sije sjeme pijanstva. Istinska nas umjerenost uči da u potpunosti ostavimo sve štetno za zdravlje i da razumno koristimo ono što je zdravo. Malo je onih koji shvaćaju koliko su njihove prehrambene navike povezane s njihovim zdravljem, njihovim karakterima, njihovom upotrebljivošću u svijetu i njihovom vječnom sudbinom. Apetit uvijek mora biti podložan moralnim i intelektualnim silama. Tijelo treba biti sluga umu, a ne um tijelu.

Božansko obećanje Manoahu ispunjeno je rođenjem njegovog sina, koga su nazvali Samson. Dok je dijete raslo, postalo je očito da je posjedovao iznimnu fizičku snagu. Međutim, kao što su i Samson i njegovi roditelji znali, to nije ovisilo o njihovoj čvrstoj gradi, već o uvjetima nazirejstva što ga je simbolizirala njegova nepodšišana kosa. Da je Samson tako vjerno slušao božanske zapovijedi kao njegovi roditelji, njegova bi sudbina bila plemenitija i sretnija. Ali njega je pokvarilo druženje s idolopoklonicima. Budući da se grad Šora nalazio blizu filistejske zemlje, Samson se družio s njima na prijateljskoj osnovi. Tako je u njegovoj mladosti došlo do prisnih prijateljstava čiji je utjecaj pomračio cijeli njegov život. Mlada žena koja je živjela u filistejskom gradu Timni pobudila je Samsonove osjećaje i on je odlučio da ona postane njegova žena. Bogobojaznim roditeljima, koji su ga nastojali odvratiti od ove namjere, dao je sljedeći odgovor: Oženi me njome, jer mi ona omilje.” Roditelji su naposljetku popustili njegovim željama i vjenčanje je održano.

563       Upravo kad je ulazio u doba muževnosti, u vrijeme kad je trebao izvršiti božansku zadaću i kad je prije svega trebao biti vjeran Bogu, Samson se povezao s izraelskim neprijateljima. Nije se pitao hoće li moći bolje slaviti Boga ako se udruži s osobom koju je izabrao ili se stavio u položaj u kojemu neće moći ispuniti cilj što ga je trebao ostvariti u svom životu. Svima onima koji prvo nastoje odati čast Bogu On je obećao mudrost, ali nema obećanja za one koji su skloni samozadovoljstvu.

Koliko je onih koji hode istim putem kao i Samson! Kako se često sklapaju brakovi medu pobožnima i bezbožnima, jer sklonosti upravljaju izborom muža ili žene! Nijedna strana ne traži Božji savjet, niti ima na umu njegovu slavu. Kršćanstvo mora imati odučujući utjecaj na bračni odnos, ali prečesto je slučaj da pobude koje vode do ove zajednice nisu u skladu s kršćanskim načelima. Sotona neprekidno nastoji ojačati svoju silu nad Božjim narodom tako što ih navodi da stupe u savez s njegovim podanicima, i da bi to ostvario, on u srcu nastoji potaknuti nesvete strasti. Ali Gospod je u svojoj riječi jasno poučio svoj narod da se ne udružuje s onima u kojima ne prebiva njegova ljubav. “Kako je moguć sporazum između Krista i Belijara? Kakva postoji zajednica između vjernika i nevjernika? Kakav li sklad između hrama Božjega i idola?” (2 Kor 6,15.16)

Samson se ovom svadbom zbližio s onima koji su mrzili izraelskog Boga. Tko god dragovoljno stupi u takav odnos smatrat će nužnim da se prilagodi, do neke mjere, navikama i običajima svojih drugova. Tako je provedeno vrijeme gore od upropaštena vremena. Misli kojima se bavimo i riječi koje izgovaramo teže rušenju bedema načela i slabe utvrdu duše.

Žena zbog koje je Samson prekršio Božju zapovijed da bi je dobio pokazala se izdajicom svog muža prije svršetka svadbe. Razjaren njenom izdajom Samson ju je za neko vrijeme odbacio, i sam se vratio kući u Sorti. Kad je kasnije popustio i vratio se svojoj nevjesti, našao ju je s drugim. Njegova osveta, uništenje svih filistejskih polja i vinograda, izazvala ih je da je ubiju, premda su je njihove prijetnje natjerale na prijevaru zbog koje su počele teškoće.

564       Samson je već pružio dokaze 0 svojoj ogromnoj snazi tako što je sam udavio mladog lava i pobio trideset Aškalonaca. Onda, tjeran ljutnjom zbog barbarskog ubojstva svoje žene, on je napao Filistejce i “žestoko ih porazi”, a zatim tražeći siguran zaklon od svojih neprijatelja, povukao se ti “spilju Ktamske stijene” u plemenu Judinu.

Do tog mjesta ga je progonila moćna vojska, te su ga stanovnici Jude, našavši se u velikoj nevolji, odlučili predati njegovim neprijateljima. Stoga je tri tisuće Judejaca došlo k njemu. Ali usprkos brojnosti oni mu se nisu usudili prići dok nisu bili sigurni da on neće nauditi svojim sunarodnjacima. Samson se složio da ga vežu i predaju Filistejcima, ali je prvo od Judejaca dobio obećanje da ga oni neće napasti i tako ga prisiliti da ih uništi. Dopustio im je da ga vežu s dva nova užeta i odveden je u tabor njegovih neprijatelja koji su tom prilikom iskazali veliku radost. Ali dok su njihovi povici odzvanjali brdima, “duh Jahvin zahvati ga”. On je raskinuo nova uža kao da ih je oganj spalio. Zgrabio je prvo oružje koje mu je bilo pri ruci, koje je, premda je to bila samo magareća čeljust, bilo jednako učinkovito kao koplje ili mač i ubijao Filistejce dok nisu u strahu pobjegli, ostavljajući tisuću mrtvih na polju.

Da su se Izraelci bili spremni pridružiti Samsonu i slijediti ga u pobjedi, oni su se tada mogli osloboditi vlasti svojih tlači-telja. Ali oni su bili malodušni i kukavice. Oni su zanemarili djelo koje im je Bog zapovjedio da ga izvrše, da razvlaste ne-znabošce, i ujedinili se s njima u njihovim unižavajućim običajima, podnoseći njihovu surovost, i sve dok nije bila usmjerena protiv njih, oni su odobravali njihovu nepravdu. Kad su se i sami našli pod vlašću tlačitelja, oni su se pokorili unižavanju koje su mogli izbjeći da su poslušali Boga. Čak kad bi Gospod podigao izbavitelja medu njima, oni bi ga ponekad napustili i udružili se sa svojim neprijateljima.

Nakon njegove pobjede Izraelci su Samsona postavili za suca i on je vladao Izraelom dvadeset godina. Ali jedan pogrešan korak otvara put drugom.

565       Samson je prekršio Božju zapovijed tako što je tizeo ženu između Filistejaca i ponovno otišao medu njih, medu svoje smrtne neprijatelje, popuštajući bezako-nitim strastima. Uzdajući se u svoju veliku snagu, koja je u Filistejce ulila tako velik strah, on je hrabro otišao u Gazu, da posjeti bludnicu u tom mjestu. Stanovnici tog grada su saznali za njegovu nazočnost i poželjeli se osvetiti. Njihov je neprijatelj bio zatvoren unutar zidova najutvrdenijeg od svih njihovih gradova. Bili su sigurni da imaju svoju žrtvu i samo su čekali jutro da okončaju svoju pobjedu. Samson se probudio u ponoć. Optužujući glas savjesti ispunio ga je grižnjom kad se sjetio da je prekršio svoju nazirejsku zakletvu. Ali usprkos njegovu grijehu Božja ga milost nije odbacila. Njegova čudesna snaga ponovo je pomogla u njegovu izbavljenju. Otišavši do gradskih vrata on ih je iščupao iz njihovog mjesta i odnio ih zajedno s oba dovratnika na vrh brda na putu za Hebron.

Ali čak ni to što je za dlaku umakao nije zaustavilo njegovo zlo ponašanje. On nije ponovno odlazio medu Filistejce, ali je nastavio tražiti tjelesna zadovoljstva koja su ga vukla u’propast. “Poslije toga on zamilova neku ženu iz doline Soreka”, nedaleko od njegovog rodnog mjesta. Ime joj je bilo Delila, “rasipnica”. Dolina Sorek je bila poznata po svojim vinogradima, a oni su također kušali nepostojanog nazireja koji se već odao upotrebi vina i tako raskinuo i drugu kariku koja ga je vezivala za čistoću i Boga. Filistcjci su budno motrili svog neprijatelja i kad se on ponizio ovom novom vezom, oni su ga odlučili uništiti preko Delile.

U dolinu Sorek je poslano izaslanstvo sastavljeno od vodećih ljudi iz svake filistejske provincije. Nisu se usudili uhvatiti ga dok je imao tako veliku snagu, ali je njihova namjera bila da saznaju, ako je moguće, tajnu njegove snage. Oni su stoga potkupili Delilu da to otkrije i prenese im.

Kad je Samsona izdajnica počela obasipati pitanjima, on ju je varao govoreći da će postati slab kao i drugi ljudi ako se primijene neki postupci. Kad je ona to provjerila, razotkrila je prijevaru. Onda ga je optužila za licemjerje riječima:

566       “Kako možeš reći da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me već prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga.” Samson je triput imao jasne dokaze da su se Filistejci udružili s njegovom zavodnicom da bi ga uništili, ali kad je njena namjera propala, ona se ponašala kao da je to šala i on je slijepo potiskivao svoj strah.

Delila mu je dan za danom “dodijavala molbama i mučila ga, njemu već dozlogrdje”, a ipak ga je tajanstvena sila zadržavala pored nje. Kad je najposlije bio svladan, Samson je obznanio tajnu: “Nikad britva nije prešla po mojoj glavi, jer sam od majčine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoćao bih i postao bih kao običan čovjek.” Vjesnik je odmah poslan filistejskim gospodarima pozivajući ih da dođu bez odlaganja. Dok je ratnik spavao, odrezan mu je velik dio njegove kose. Onda je ona, kao što je već tri puta učinila, povikala: “Samsone, eto Filistejaca na te!” Iznenada probuđen, on je mislio da će kao i ranije upotrijebiti svoju snagu i uništiti ih, ali njegove bespomoćne ruke su odbile obaviti svoju Zadaću i on nije znao da se ‘Jahve od njega okrenuo”. Nakon što je bio obrijan Delila ga je počela mučiti i nanositi bol, iskušavajući tako njegovu snagu, jer se Filistejci nisu usudili približiti dok se u potpunosti nisu uvjerili da ga je snaga napustila. Onda su ga uhvatili, izvadili mu oči i odveli ga u Gazu. Tamo je bio vezan lancima u zatvoru i prisiljen na težak rad.

Kakva je to promjena bila za njega koji je bio izraelski voda i zaštitnik! A sada je bio slab, slijep, zatočen, ponižen da obavlja ropske poslove! On je malo-pomalo kršio uvjete svog svetog pozvanja. Bog ga je dugo trpio, ali kad se predao sili grijeha tako da je izdao svoju tajnu, Gospod ga je napustio. Snaga se nije nalazila u samoj njegovoj kosi, već je to bio znak njegove odanosti Bogu, a kad je taj simbol bio žrtvovan popuštanjem strastima, izgubljen je i blagoslov koji je ona označivala.

U patnji i poniženju, filistejska igračka, Samson je naučio više o svojim vlastitim slabostima nego što je prije znao i njegova ga je muka navela na pokajanje. Kako je njegova kosa rasla, postupno se vraćala i njegova snaga, ali njegovi ga se neprijatelji nisu bojali smatrajući ga okovanim i bespomoćnim zatočenikom.

567       Filistejci su pobjedu pripisali svojim bogovima i likujući prkosili izraelskom Bogu. Određena je gozba u čast Dagona, boga ribe, “zaštitnika mora”. Iz gradova i sela diljem filistejske ravnice okupio se i narod i njihovi gospodari. Skupine štovatelja ispunile su ogroman hram i natiskale se na galerije ispod krova. Bio je to prizor blagdana i radosti. Nakon svečanosti prinošenja žrtava slijedila je glazba i blagovanje. Onda je, kao krunski trofej Dagonove sile, uveden Samson. Povici likovanja pozdravili su njegov ulazak. Narod i vladari su vrijeđali njegovu bijedu i divili se bogu koji je uništio “našeg neprijatelja”. Nakon nekog vremena iscrpljeni je Samson zatražio dopuštenje da se odmori na dva središnja stupa na koje se oslanjao hramski krov. Onda je tiho izgovorio molitvu: “Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filis-tejcima odjednom osvetim za oba oka.” Izgovorivši ove riječi on je svojim snažnim rukama obgrlio oba stupa i povikao: “Neka poginem s Filistejcima!” Prignuo se, krov je pao, ubijajući jednim udarcem sve ogromno mnoštvo. “Više ih ubi umirući nego što ih pobi za života.”

Kip i njegovi štovatelji, svećenici i seljaci, ratnici i plemići, bili su zajedno pokopani ispod ruševina Dagonova hrama. A medu njima je ležalo divovsko tijelo onoga koga je Bog izabrao da bude izbavitelj Izraela. Vijest o ovom strašnom događaju pročula se izraelskom zemljom i Samsonovi rođaci su sišli sa svojih brda i bez protivljenja uzeli tijelo svog palog heroja. “Uzeše ga i odnesoše, i pokopaše ga između Šore i Eštaola, u grobu Manoaha, oca njegova.”

Božje obećanje da će kroz Samsona “početi da izbavlja Izraela iz ruke FiliStejaca” bilo je ispunjeno, ali kako je mračan i strašan zapis o tom životu koji je mogao biti hvala Bogu i slava narodu! Da je Samson bio vjeran božanskom pozivu, Božji je cilj mogao biti ostvaren njemu na čast i slavu. Ali on je popustio kušnji i pokazao se nedostojnim povjerenja, a njegova je zadaća ispunjena kroz poraz, zatočeništvo i smrt.

Samson je fizički bio najsnažniji čovjek na zemlji, ali u vladanju sobom, poštenju i čvrstoći, on je bio jedan od najslabijih.

568       Mnogi snažne strasti pogrešno poistovjećuju sa snažnim karakterom, ali istina je da je slabić onaj kojim vladaju njegove strasti. Stvarna veličina čovjeka mjeri se silom osjećaja kojima on vlada, a ne onima koje vladaju njime.

Božja briga i providnost bila je nad Samsonom, da bi se pripremio za izvršenje djela za koje je bio pozvan da ga obavi. Na samom početku života on je bio okružen povoljnim okolnostima za razvitak fizičke i umne snage i moralne čistoće. Ali pod utjecajem bezbožnih prijatelja on se nije držao Boga koji je čovjekova jedina sigurnost i bujica zla ga je odnijela. Oni koji se na dužnosti sučeljuju s kušnjama mogu biti sigurni da će ih Bog sačuvati, ali ako se ljudi svojevoljno predaju sili kušnje, oni će prije ili kasnije pasti.

Sotona koristi svoje najveće snage da zavede upravo one koje Bog namjerava upotrijebiti kao svoja oruđa za naročito djelo. On napada naše najslabije točke djelujući na nedostatke u karakteru da bi stekao nadzor nad cijelim čovjekom. On zna da će uspjeti ako se ovi nedostaci njeguju. Ali nitko ne treba biti nadvladan. Čovjek nije prepušten da svojom vlastitom slabom silom svlada sile zla. Pomoć je pri ruci i dat će se svakoj duši koja to stvarno želi. Božji anđeli, koji se penju i silaze Ijestvama što ih je Jakov vidio u viđenju, pomoći će svakoj duši koja to hoće uspeti se do najuzvišenijeg Neba.

Štampa El. pošta

Search mobile