55 Dijete Samuel

Ovo se poglavlje zasniva na, 1. Samnelovoj 1 i 2,1-11.

569       Elkana, Levit s planine Efrajim, bio je imućan i utjecajan čovjek koji je ljubio Boga i bojao ga se. Njegova je žena, Ana, bila vrlo pobožna osoba. Njen se karakter odlikovao blagošću, skromnošću, dubokom revnošću i plemenitom vjerom.

Ovom je dobrom paru bio uskraćen blagoslov koji je svaki židovski par željno tražio: njihov dom nije razveseljavao dječji glas, a želja da očuva svoje ime navela je muža, kao i mnoge druge, da sklopi drugi brak. Međutim, ovaj korak, kao posljedica nedostatka vjere u Boga, nije donio sreću. Sinovi i kćeri su povećali obitelj, ali je radost i ljepota Božje svete ustanove bila okaljana, a mir u obitelji narušen. Penina, druga žena, bila je ljubomorna i uskogrudna, a ponašala se oholo i drsko. Ani je nada bila slomljena, a život iscrpljujući teret, ali se ona ipak krotko suočila s kušnjom.

Elkana je vjerno držao Božje propise. U Šilu se još uvijek održavalo bogoslužje, ali zbog nepravilnosti u službi od njega se nije zahtijevalo da služi, premda je on kao levit trebao biti nazočan. On je ipak odlazio s obitelji da se moli i prinese žrtvu na propisanim skupovima.

Zao duh koji je donio prokletstvo u njihov dom osjećao se čak i tijekom svetih blagdana povezanih s Božjom službom. Nakon prinošenja žrtve zahvalnice cijela se obitelj, prema utvrđenom običaju, okupila na svečan ali i radostan blagdan. Elkana je tom prilikom majci svoje djece, svakoj kćerki i sinu, davao dijelove žrtve, a kao znak ljubavi prema Ani, on joj je udjeljivao dvostruki dio, pokazujući time da je njegova ljubav prema njoj bila ista kao da je imala sina.   570            Razjarena ljubomorom, druga je žena tražila prvenstvo kao ona kojoj je Bog ukazao posebnu čast i predbacivala Ani da je njena nerodnost dokaz Božjeg nezadovoljstva. Ovo se ponavljalo iz godine u godinu sve dok to Ana više nije mogla izdržati. Ne mogavši sakriti svoju bol, ona je neobuzdano plakala i povukla se s blagdana. Njen ju je muž uzalud pokušavao utješiti. “Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš?” rekao je. “Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?”

Ana ga nije ukoravala. Teret koji nije mogla dijeliti sa zemaljskim prijateljem ona je predala Bogu. Ona se revno molila da On ukloni njenu sramotu i daruje joj dragocjeni dar, sina kojeg će othraniti i odgojiti za Njega. Svečano se obvezala da će, ako joj se ispuni zahtjev, dijete od samog rođenja posvetiti Bogu. Ana se približila ulazu u Svetište i u duševnoj boli ona se “pomoli… plačući gorko”. Ipak, ona je razgovarala s Bogom u tišini, ne izgovarajući riječ. U tim zlim vremenima takvi prizori bogoštovlja rijetko su se viđali. Svetkovanje blagdana bez ukazivanja poštovanja, pa čak i pijanstvo, nisu bili neuobičajeni, čak ni na vjerskim blagdanima, te je Eli, veliki svećenik, promatrajući Anu, pretpostavio da je bila pijana od vina. Misleći da izgovara zasluženi ukor, on joj se ozbiljno obratio: ‘Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!”

Zapanjena i povrijeđena Ana je blago odgovorila: ‘Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića, nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila.”

Veliki svećenik je bio duboko dirnut jer je bio Božji čovjek i umjesto ukora on je izgovorio blagoslov: “Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila.”

Anina molitva je bila uslišena. Ona je primila dar za koji je tako revno preklinjala. Dok je promatrala dijete, ona ga je nazvala Samuel, “jer sam ga, reče, izmolila od Jahve”. Čim je dijete bilo dovoljno staro da se odvoji od majke, ona je ispunila svoju zakletvu. Voljela je dijete sa svim požrtvovanjem majčinskog srca. Dan za danom, dok je promatrala njegov rast i slušala njegovo dječje tepanje, ona ga je sve više okruživala ljubavlju. On je bio njen jedini sin, naročit dar Neba, ali ona ga je primila kao blago posvećeno Bogu i nije ga željela uskratiti Onome koji ga je dao.

571       Ana je još jednom otputovala sa svojim mužem u Šilo i prinijela svećeniku, u Božje ime, svoj dragocjeni dar, riječima: “Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve.” Eli je bio duboko dojm-ljen vjerom i predanjem ove Izraelke. Budući da je sam bio previše popustljiv otac, bio je zapanjen i ponižen promatrajući veliku žrtvu ove majke dok se rastajala od svog jedinca da bi ga mogla posvetiti službi Bogu. Osjećao se ukorenim zbog vlastite sebične ljubavi, i u poniznosti i poštovanju on se poklonio i pomolio pred Gospodom.

Majčino je srce bilo ispunjeno radošću i hvalom i ona je čeznula da Bogu iznese svoju zahvalnost. Duh nadahnuća je sišao na nju i “nato se Ana pomoli ovako”:

 

“Kliče srce moje u Jahvi,

raste snaga moja po Bogu mom.

Šire mi se usta na dušmane moje,

jer se radujem pomoći tvojoj.

Nitko nije svet kao što je Jahve

(jer nema nikoga osim tebe),

i nema hridi kao što Bog je naš.

Ne govorite mnogo hvastavih riječi,

neka ne izlazi drskost iz usta vaših,

jer Jahve je sveznajući Bog,

pravo on prosuđuje djela…

 

Jahve daje smrt i život,

ruši u Šeol i odande diže.

Jahve čini uboga i bogata,

obara čovjeka i uzvisuje.

Diže slabića iz prašine,

iz bunjišta izvlači uboga,

da ih posadi s knezovima

i da im odredi počasna mjesta.

Jer Jahvini su stupovi zemlje,

na njih je stavio ovaj svijet.

Korake čuva svojih vjernika,

zlikovce stiže propast u mraku

(svojom snagom čovjek ne stječe pobjede).

Koji se protive Jahvi, padaju,

Svevišnji grmi s nebesa.                                                  572

Jahve sudi medama zemlje,

daje silu svojemu kralju,

uzdiže snagu pomazanika svoga.”

 

Anine riječi su prorokovale i o Davidu, k(oji je trebao vladati kao kralj Izraela, i o Mesiji, Gospodnjem Pomazaniku. Govoreći prvo o hvalisanju jedne drske i svadljive žene pjesma upućuje na uništenje Božjih neprijatelja i konačnu pobjedu njegova otkupljena naroda.

Ana se iz Šila tiho vratila kući u Ramu, ostavljajući dijete Samuela da se uči u službi u Božjem domu. da ga podučava veliki svećenik. Od trenutka kad je dijete počelo shvaćati, ona je učila svog sina da ljubi i štuje Boga i smatra ga svojim Go-spodarem. Svakim poznatim predmetom koji ga je okružavao ona je njegove misli nastojala usmjeriti na Stvoritelja. Majčina revnost nije prestala ni nakon rastanka s djetetom. Ona je svake godine vlastitim rukama pravila dolamicu za službu i kad je s mužem odlazila na službu u Šilo, ona ju je davala djetetu kao podsjetnik na njenu ljubav. Svaka nit tog malog odjevnog predmeta bila je ispletena s molitvom da on bude čist, plemenit i vjeran. Ona za svog sina nije tražila svjetovnu veličinu, već je revno molila da postigne veličinu koju Nebo vrednuje, da štuje Boga i blagoslovi svoje bližnje.

Kakvu je nagradu Ana primila! Kako njen primjer potiče na vjernost! Svakoj su majci povjerene mogućnosti od neprocjenjive vrijednosti, beskonačno dragocjene koristi. Ponizno vršenje dužnosti koje žene smatraju iscrpljujućom zadaćom treba se smatrati velikim i plemenitim djelom. Majčina je prednost da svojim utjecajem blagoslovi svijet i to će njenom srcu donijeti veliku radost. Ona može poravnati put pred nogama svoje djece kroz svjetlost i tamu sve do slavnih visina. Ali samo ako u vlastitom životu nastoji slijediti Kristova učenja, ona se može nadati da će oblikovati karakter svoje djece prema božanskom uzoru. Svijet vrvi pokvarenim utjecajima. Moda i običaji vrše snažan utjecaj na mlade. Ako majka ne obavi svoje dužnosti učenja, vođenja i obuzdavanja, njena će djeca prirod no prihvatiti zlo i okrenuti se od dobra.

573       Neka svaka majka često prilazi svom Spasitelju s molitvom: “Nauči nas kako da odgajamo ovo dijete i što da činimo s njim?” Neka obraća pozornost na upute što ih je Bog dao u svojoj Riječi i ona će prema potrebi primiti mudrost.

“A mladi je Samuel sve više rastao u dobi i mudrosti, i pred Jahvom i pred ljudima.” Premda je Samuel djetinjstvo proveo u Šatoru posvećen službi Bogu, on nije bio oslobođen od zlih utjecaja ili grešnog primjera. Elijevi sinovi se nisu bojali Boga niti su poštovali svog oca, ali Samuel se nije družio s njima niti je slijedio njihove zle puteve. On je neprekidno nastojao postati ono što je Bog želio od njega. To je prednost svih mladih. Bog je zadovoljan kad čak i mala djeca predaju sebe u njegovu službu.

Samuel je bio povjeren Elijevoj brizi i njegov drag karakter je u starom svećeniku izazvao osjećaj naklonosti. On je bio ljubazan, velikodušan, poslušan i pun poštovanja. Eli, ožalošćen svojeglavošču svojih sinova, našao je mir i utjehu u nazočnosti svog učenika. Samuel je bio uslužan i osjećajan te nijedan otac nije više volio svog sina nego što je Eli volio tog dječaka. Bilo je očito da su između glavnog suca u narodu i ovog jednostavnog djeteta postojali osjećaji naklonosti. Kad je Elija stigla staračka nemoć, kad je bio ispunjen brigom i grižnjom savjesti zbog razvratnog ponašanja svojih sinova, on se obraćao Samuelu za utjehu.

Nije bilo uobičajeno da leviti počnu svoju naročitu službu dok ne navrše dvadeset pet godina, ali Samuel je bio iznimka. Svake godine njemu je bila povjeravana sve veća zadaća, i dok je još bio dijete, na njega je stavljen laneni efod kao znak posvećenja za djelo u Svetištu. Premda je bio mlad kad je doveden da služi u Svetište, Samuel je već tada imao dužnosti u Božjoj službi u skladu sa svojim mogućnostima. One su prvo bile skromne i ne uvijek ugodne, ali on ih je obavljao najbolje što je mogao i dragovoljna srca. Njegovi su napori bili prihvaćeni jer su proistjecali iz ljubavi prema Bogu i iskrene želje da vrši njegovu volju.

574       Tako je Samuel postao suradnik s Gospodom neba i zemlje i Bog ga je osposobio da učini veliko djelo za Izrael.

Kad bi se djecu učilo da skromne, svakodnevne dužnosti smatraju putem koji im je Gospod označio, kao škola u kojoj se trebaju naučiti da vječno i učinkovito služe, njihov bi posao izgledao ugodniji i časniji. Vršenje svake dužnosti kao da je obavljamo Gospodu i najskromniji posao zaodijeva ljepotom i radnike povezuje sa svetim bićima koja na Nebu vrše Božju volju.

Uspjeh u ovom životu, uspjeh u postizanju vječnog života, ovisi o vjernoj, savjesnoj pozornosti malim stvarima. Savršenost se vidi u najmanjim stvarima, kao i u najvećim Božjim djelima. Ruka koja je stvorila svjetove u svemiru ista je ruka koja je velikom vještinom oblikovala ljiljane u polju. Kao što je Bog savršen u svom području rada, tako mi trebamo biti savršeni u svom. Skladan, snažan, krasan karakter se izgrađuje vršenjem pojedinačnih dužnosti. Poštenje u malim stvarima, vršenje malih djela vjernosti i ljubaznosti, donijet će radost na životnom putu, a kad se naše djelo na zemlji završi, vidjet će se da je svaka mala, vjerno obavljena dužnost izvršila dobar utjecaj, utjecaj koji nikada ne može nestati.

Mladi u današnje vrijeme mogu kao i Samuel postati dragocjenost u Božjim očima. Vjernim čuvanjem svoje kršćanske besprijekornosti oni mogi izvršiti snažan utjecaj u djelu preobrazbe. Danas su potrebni takvi ljudi. Bog ima posao za svakog od njih. Nikada čovjek nije postigao veće rezultate za Boga i čovječanstvo no što ih u današnje vrijeme mogu ostvariti oni koji će ostati vjerni zadaći koju im je Bog povjerio.

Štampa El. pošta

Search mobile