63 David i Golijat

Ovo se poglavlje zasniva na 1. Samuelovoj 16,14-23 i 17.

643       Kad je kralj Šaul shvatio da ga je Bog odbacio i kad je osjetio silu riječi ukora kojima mu se prorok obratio, on je bio ispunjen gorkom buntovnošću i očajem. Ponositu kraljevu glavu nije priklonilo istinsko pokajanje. On nije jasno shvaćao uvredljivu narav svog grijeha i nije se trudio da promijeni svoj život, već se prepustio mračnim mislima o Božjoj nepravdi koja ga je lišila izraelskog prijestolja i njegovom potomstvu oduzela naslijede. Uvijek je bio zaokupljen očekivanjem propasti koja je sustigla njegov dom. Smatrao je da je junaštvo što ga je pokazao u sukobu s neprijateljima trebalo nadoknaditi njegov grijeh neposlušnosti. On nije s krotkošću prihvatio Božju kaznu, već je njegov ponositi duh postao očajan, dok nije došao do ruba ludila. Njegovi su mu savjetnici predložili da traži uslugu vještog glazbenika u nadi da će ublažavajući tonovi instrumenta umiriti njegov nemirni duh. David je Božjom providnošću kao vješt glazbenik na harfi doveden pred kralja. Njegove uzvišene i nebeski nadahnute melodije imale su željeni učinak. Nestala je mučna melankolija koja se kao mračan oblak spustila na Šaulov um.

Kad njegova služba na Šaulovu dvoru više nije bila potrebna, David se vraćao svojim stadima u brda i dalje očuvao jednostavnost duha i ponašanja. Pozivali su ga da služi pred kraljem kad je to bilo nužno, da umiri um uznemirenog monarha dok ga zli duh ne napusti. Premda je Šaul izrazio zadovoljstvo s Davidom i njegovom glazbom, mladi pastir je odlazio iz kraljeva doma u polja i brda svojih stada s osjećajem olakšanja i razdraganosti.

David je rastao ti milosti kod Boga i ljudi. Bio je poučen putovima Gospodnjim i on je sada predao svoje srce za potrtunije vršenje Božje volje nego prije. Imao je novih tema za razmišljanje.

644       Bio je na kraljevskom dvoru i vidio kraljevske odgovornosti. Otkrio je neke kušnje koje su pritiskivale Šaulovu dušu i prodro u mnoge tajne karaktera i ponašanje prvog izraelskog kralja. Vidio je slavu kralja zasjenjenu tamnim oblakom jada i znao je da Šaulov dom, u osobnom životu, nije bio sretan. Sve je to unosilo nemirne misli u onoga koji je bio pomazan da kraljuje nad Izraelom. Ali dok je bio zaokupljen dubokim razmišljanjem, opterećen brigama, on se okretao svojoj harfi i iz nje izvlačio melodije koje su njegov um uzdizale do Autora svakog dobra, a tamni oblaci koji su naoko zasjenjivali obzorje budućnosti bili su raspršeni.

Bog je Davidu iznosio pouku o povjerenju. Kao što je Moj-sije bio obučen za svoj posao, tako je Gospod osposobljavao Jišajeva sina da postane voda njegovog izabranog naroda. U svojoj brizi za stada on je stekao pojam o brizi koju Veliki pastir ima za svoja stada.

Usamljeni brežuljci i divlje klisure, gdje je David lutao sa svojim stadima, bili su skrovišta grabežljivih zvijeri. Često je iz guštara oko Jordana izlazio lav ili medvjed iz svoje jazbine u brdima, i razjareni od gladi napadali bi stado. U skladu s običajima onog vremena David je bio naoružan samo praćkom i pastirskim štapom, a on je ipak rano pružio dokaz o svojoj snazi i hrabrosti štiteći dobro koje mu je bilo povjereno. Kasnije je opisujući ove susrete rekao: “Tvoj je sluga čuvao ovce svome ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, ja bih potrčao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio.” (1 Sam 17,34.35) Njegovo iskustvo u ovakvim prilikama pokazalo je Davidovo srce i razvilo u njemu hrabrost, odvažnost i vjeru.

I prije no što je pozvan na Šaulov dvor, David se istaknuo svojim djelima i junaštvom. Službenik koji je skrenuo kraljevu pozornost na njega rekao je: ”Hrabar je čovjek i čovjek ratnik, vješt je govornik, krasna je stasa, i Jahve je s njim.”

Kad je Izrael objavio rat protiv Filistejaca, tri Jišajeva sina su se pridružila vojsci pod zapovjedništvom Šaula, ali David je ostao kod kuće.

645       Međutim, nakon nekog vremena on je otišao da ih posjeti u Šaulovu taboru. Prema očevoj zapovijedi on je trebao prenijeti poruku i dar svojoj starijoj braći i saznati jesu li zdravi i na sigurnom. Ali Jišaj nije znao da je mladom pastiru bila povjerena veća zadaća. Izraelska se vojska nalazila u opasnosti i anđeo je naredio Davidu da spasi svoj narod.

Dok se David približavao vojsci, čuo je zvuk meteža kao da bitka treba početi svakog trenutka, “… kad je vojska izlazila u bojni red i dizala bojni poklik”. Izraelci i Filistejci su se svrstavali u bojni red, vojska protiv vojske. David je potrčao prema vojsci, prišao i pozdravio braću. Dok je govorio s njima, izašao je Golijat, filistejski ratni junak, i uvredljivim riječima prkosio Izraelu, izazivajući ih da nadu čovjeka iz svojih redova koji bi se s njim suočio u pojedinačnoj borbi. Ponovio je svoj izazov, a kad je David vidio da je Izrael ispunjen strahom i saznao da je Filistejac dan za danom ponavljao svoj prkos, ne nalazeći junaka koji bi ušutkao hvalisavca, duh se u njemu uznemirio. U njemu se raspalila revnost da očuva čast živog Boga i ugled njegovog naroda.

Izraelska je vojska bila depresivna. Njihova je hrabrost nestala. Govorili su jedan drugom: “Jeste li vidjeli onoga čovjeka što je izašao?” David je od sramote i srdžbe uzviknuo: “I tko je taj neobrezani Filistejac, da izaziva bojne redove živoga Boga?”

Eliab, Davidov najstariji brat, čuvši ove riječi, dobro je poznavao osjećaje koji su obuzimali dušu mladog čovjeka. David je čak i kao pastir pokazao smjelost, hrabrost i snagu koji su se rijetko viđali, a tajnovit Samuelov posjet kući njihova oca i njegov tihi odlazak, u umovima braće probudili su sumnju u stvarni cilj njegova posjeta. U njima se probudila zavist kad su vidjeli da je David uzvišen iznad njih i nisu prema njemu pokazivali poštovanje i ljubav zbog poštenja i bratske nježnosti. Gledali su ga kao pukog malenog momčića, čobanina, a Eliab je smatrao da je pitanje koje je izgovorio ukor njegovom vlastitom kukavičluku jer nije pokušao ušutkati filistejskog diva. Stariji je brat ljutito uzviknuo: A što si ti došao ovamo?

646       Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost i zlobu tvoga srca: došao si da vidiš bitku!” David je odgovorio odlučno ali i s poštovanjem: “A što sam učinio? Zar se ne smije ni riječ reći?”

Davidove riječi su ponovljene kralju koji je pozvao mladića pred sebe. Šaul je sa zaprepaštenjem slušao riječi pastira kad je rekao: “Neka nikome ne klone srce zbog onoga čovjeka! Tvoj će sluga izaći i borit će se s tim Filistejcem.” Šaul je nastojao odvratiti Davida od njegove namjere, ali mladića se nije moglo odvratiti. Odgovorio je na jednostavan i skroman način, iznoseći svoja iskustva dok je čuvao očeva stada. On je rekao: “Jahve koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjede šape, izbavit će me iz ruku toga Filistejca.” I Šaul je rekao Davidu: “Idi i Jahve neka bude s tobom!”

Izraelska je vojska tijekom četrdeset dana drhtala pred ponositim izazovima ovog filistejskog diva. Njihova su srca zamrla dok su promatrali njegovo ogromno tijelo, visoko šest lakata i jedan pedalj. Na glavi je imao kacigu od mjedi, bio je obučen U ljuskav oklop težak pet tisuća mjedenih šekela, a na nogama je imao mjedene nogavice. Oklop je bio načinjen od mjedenih ljusaka koje su se međusobno preklapale, poput ribljih ljusaka, i bile su tako dobro povezane da sulica ili strijela nisu mogle probiti oklop. Div je i na leđima nosio ogromnu sulicu od mjedi. “Kopljača njegovog koplja bila je kao tkalačko vratilo, a šiljak koplja težak šest stotina željeznih šekela. Pred njim je stupao štitonoša.”

Golijat je ujutro i uvečer prilazio izraelskom taboru vičući: “Što ste izašli da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite između sebe jednoga čovjeka pa neka side k meni! Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi ćemo biti vaše sluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda ćete vi biti naše sluge i nama ćete robovati. Još je Filistejac rekao: ‘Ja sam danas izazvao Izraelove bojne redove. Dajte mi čovjeka da se ogledamo u dvoboju!'”

Premda je Šaul dao Davidu dopuštenje da prihvati Golijatov izazov, kralj je imao malo nade da će David biti uspješan u svom hrabrom pothvatu.

647       Izdana je zapovijed da se mladića odjene u kraljev vlastiti oklop. Na glavu mu je stavljena teška mjedena kaciga, a oklop na tijelo i pripasan mu je monarhov mač. Tako opremljen on je pošao na svoj zadatak, ali se ubrzo počeo vraćati. Prva misao u umovima zabrinutih promatrača je bila da je David odlučio ne riskirati svoj život u suočavanju s neprijateljem u tako neravnopravnom sukobu. Ali to je bilo daleko od pomisli ovog mladića. Kad se vratio Šaulu, sljedećim je riječima tražio dopuštenje da odloži teški oklop: “Ne mogu hodati u tome, jer nisam navikao.” Odložio je kraljev oklop i umjesto toga uzeo samo štap u svoju ruku sa svojom pastirskom torbom i jednostavnu praćku. Izabrao je pet glatkih kamenova iz potoka, stavio ih u svoju torbu, i s praćkom u ruci približio se Filistejcu. Div je hrabro hodio naprijed, očekujući da će susresti najmoćnijeg izraelskog ratnika. Njegov je štitonoša išao pred njim. Izgledao je kao da mu se nitko ne može suprotstaviti. Kad se približio, ugledao je samo momčića, koga su zvali dječak, zbog njegova izgleda. David se rumenio od zdravlja, a njegovo dobro građeno tijelo, nezaštićeno oklopom, bilo je izloženo neprijatelju. Ipak između njegova mladenačkog izgleda i ogromnih Filistejčevih udova postojala je upadljiva razlika.

Golijat je bio ispunjen zaprepaštenjem i ljutnjom. “Zar sam ja pseto”, povikao je, “te ideš na me sa štapovima?” Onda je obasuo Davida najstrašnijim prokletstvom svih bogova što ih je znao. Podrugljivo je dovikivao: “Dođi k meni, da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!”

David nije zamro pred filistejskim junakom. Iskoračujući naprijed on je rekao neprijatelju: ‘Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sabaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. Danas će te Jahve predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav će ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke, i on vas predaje u naše ruke.”

648       U glasu se osjećao prizvuk neustrašivosti, a izgled pobjede i radosti bio je njegovom lijepom licu. Ovaj govor iznesen jasnim, melodičnim glasom, odzvanjao je zrakom i tisuće koje su bile svrstane za rat jasno su ga čule. Golijatov gnjev se do krajnosti raspalio. On je u svom bijesu spustio kacigu koja je štitila njegovo čelo i potrčao da se osveti svom protivniku. Jišajev sin se pripremao za svog neprijatelja. “Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo; kamen mu se žabi u čelo, i on pade ničice na zemlju.”

Zaprepaštenje se proširilo redovima obje vojske. Oni su bili uvjereni da će David biti ubijen, ali kad je kamen letio zrakom, ravno u cilj, oni su vidjeli kako je moćni ratnik zadrhtao i ispružio ruke kao da ga je pogodila iznenadna sljepoća. Div se za-njihao, posrnuo i kao posječeni hrast pao na zemlju. David nije čekao ni trenutak. Pritrčao je tijelu Filistejca koji je ležao i s obje ruke izvukao Golijatov teški mač. Trenutak ranije, div se hvalisao da će njime odsjeći mladićevu glavu s ramena i predati njegovo tijelo pticama nebeskim. Sada ga je on digao u zrak i glava hvalisavca se otkotrljala od trupla, a povik radosti je odjeknuo izraelskim taborom.

Filistejce je obuzeo užas, a smetenost koja je uslijedila dovela je do naglog povlačenja. Uzvici pobjedničkih Izraelaca odjekivali su vrhovima planina dok su trčali za neprijateljima u bijegu, i “potjeraše Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski mrtvaci pokriše put od Sarajima sve do Gata i do Ekrona. Nato se Izraelci vratiše iz te žestoke potjere za Filistejcima i opljačkaše njihov tabor. A David uze Filistejčevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a oružje njegovo položi u svoj šator.”

Štampa El. pošta

Search mobile