66 Šaulova pogibija

Ovo se poglavlje zasniva na 1. Samuelovoj 28 i 31.

675       Filistejci su ponovno objavili rat Izraelcima. “Dok su se Filistejci skupljali te došli i utaborili se kod Šunema”, na sjevernom rubu Jizreelske nizine, dotle su Šaul i njegove snage taborovale samo nekoliko milja dalje od podnožja planine Gilboe, na južnoj granici ravnice. U ovoj je ravnici Gideon s trima stotinama ljudi vodio bitku s Midjancima. Međutim, duh koji je nadahnjivao izraelskog izbavitelja posvema se razlikovao od onoga koji je pokretao srce kraljevo. Gideon je išao naprijed sa snažnom vjerom u silu Boga Jakovljeva, ali Šaul se osjećao usamljen i nezaštićen jer ga je Bog odbacio. Dok je promatrao filistejsku vojsku,  ‘uplaši se i srce mu snažno zadrhta”.

Šaul je saznao da su David i njegova vojska s Filistejcima i on je očekivao da će Jišajev sin iskoristiti priliku da se osveti za sve nepravde što ih je doživio. Kralj je osjećao veliku tjeskobu. Njegove nerazumne strasti, koje su ga poticale da uništi Božjeg izabranika, uvukle su narod u ovu veliku opasnost. Dok je on bio zaokupljen proganjanjem Davida, on je zanemario obranu kraljevstva. Filistejci su, koristeći se ovim stanjem, prodrli do samog središta zemlje. Tako dok je Sotona poticao Šaula da iskoristi sve svoje snage u hvatanju Davida kako bi ga uništio, taj je isti zao duh nadahnuo Filistejce da iskoriste priliku kako bi uništili Šaula i pobijedili Božji narod. Koliko često naš veliki neprijatelj koristi isti pristup! On djeluje na neko neposvećeno srce da zapali zavist i svađu u crkvi, a onda koristeći to podijeljeno stanje Božjeg naroda, potiče svoje sluge da rade na njihovu uništenju.

Šaul se sljedećeg jutra trebao upustiti u borbu s Filistejcima. Nad njim su se navukle sjene skorašnje propasti i on je čeznuo za vodstvom i pomoći.

676                 Mđutim, on je uzalud tražio Božji savjet. “Šaul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora, ni u snima, ni po Urimu, ni preko proroka.” Gospod nikada nije odbio dušu koja mu je prišla iskreno i ponizno. Zašto onda nije odgovorio Šaulu? Kralj je svojim vlastitim djelom proigrao sve mogućnosti obraćanja Bogu. On je odbio savjet proroka Samuela, izgnao je Davida, Božjeg izabranika, pobio je svećenike Gospodnje. Kako je mogao očekivati da mu Bog odgovori kad je presjekao kanale komunikacije što ih je Nebo uspostavilo? On je zgriješio protiv Duha milosti i nije mu se moglo odgovoriti u snu ili otkrivenjem od Gospoda. Šaul se nije obratio Bogu s poniznošću i pokajanjem. On nije tražio oprost i pomirenje s Bogom, već izbavljenje od svojih neprijatelja. On se svojom tvrdoglavošću i pobunom udaljio od Boga. Povratka nije bilo, osim putem pokajanja i skrušenosti, ali ponosni monarh je, u svojoj brizi i očaju, odlučio zatražiti pomoć iz drugog izvora.

‘Zato Šaul reče svojim slugama: Potražite mi ženu koja zaziva duhove, da odem k njoj i upitam je.” Šaul je u cijelosti poznavao karakter dozivanja duhova. Gospod je to izričito zabranio, a nad onima koji se bave ovom nesvetom vještinom izrečena je smrtna kazna. Šaul je tijekom Samuelova života zapovjedio da vrači i svi oni koji imaju sličan duh moraju biti pobijeni, ali sada u nepromišljenu očaju i sam se obratio vradžbinama što ih je osudio kao gadost.

Kralju je rečeno da u En Ddoru, u tajnosti, živi žena s vra-čarskim duhom. Ova je žena sklopila savez sa Sotonom da se prepusti njegovu nadzoru i tako ispuni njegove namjere, a zauzvrat, knez zla je činio čuda za nju i davao joj otkrivenja. Šaul se preobukao i noću sa samo dvojicom u svojoj pratnji pošao da traži vračarino skrovište. Kakav žalostan prizor! Izraelskog kralja vodi Sotona po svojoj volji! Kako je mračan put kojim hode stopala onoga kojega je izabrao onaj koji je ustrajao na svom putu, odbijajući sveti utjecaj Božjeg Duha! Ima li strasnijeg ropstva od ropstva onoga koji se predao nadzoru najvećeg tiranina — samome sebi!

679       Povjerenje u Boga i poslušnost njegovoj volji bili su jedini uvjeti uz koje je Šaul mogao biti izraelski kralj. Da se pokorio ovim uvjetima za vrijeme svoje vladavine, njegovo bi kraljevstvo bilo sigurno, Bog bi bio njegov vodič, Svemogući njegov štit. Bog je dugo trpio Šaula i premda je njegova pobuna i tvrdokornost gotovo ušutkala božanski glas u duši, još je bilo prilike za pokajanje. Ali kad se u opasnosti okrenuo od Boga da primi svjetlost od Sotoninog saveznika, on je presjekao posljednju vezu koja ga je vezivala uz njegova Tvorca. On se potpuno stavio pod nadzor sotonske sile koja je godinama djelovala na njega i koja ga je dovela do ruba uništenja.

Šaul i njegova pratnja su pod okriljem noći prešli ravnicu i, nesmetano prolazeći pored filistejske vojske, prešli preko planinskog grebena do usamljena doma endorske vračare. Ovdje se sakrila žena sa sotonskim duhom da tajno nastavi sa svojini bezbožnim vradžbinama. Premda prerušen, Šaulov visok stas i kraljevsko držanje otkrivali su da on nije bio običan vojnik. Žena je posumnjala da je njen posjetitelj Šaul, a njegovi su bogati darovi samo povećali njenu sumnju. Na njegov zahtjev: “Daj mi vračaj pomoću duha i dozovi mi onoga koga ti reknem”, žena je odgovorila: “Ti znaš što je učinio Šaul i kako je istrijebio iz zemlje zazivače duhova i vračeve. Zašto postavljaš zamke mome životu da me pogubiš?’ A Šaul joj se zakle Jahvom govoreći: ‘Tako mi živog Jahve, nećeš biti ništa kriva za ovo!'” A kad je ona rekla: “Koga da ti dozovem?”, on je odgovorio: “Samuela.”

Nakon što je obavila svoja vraćanja ona je rekla: “Vidim nešto božansko što se diže iz zemlje… Izlazi starac, ogrnut plaš-tem. Tada Šaul spozna da je to Samuel, pa pade licem do zemlje i pokloni se.”

Gospodnji prorok nije bi taj koji se pojavio zbog opčinjenosti vračarskim vradžbinama. Samuel nije bio prisutan u tom stjecištu zlih duhova. Ta nadnaravna pojava je stvorena isključivo Sotoninom silom. On se jednostavno mogao pretvoriti u Samuelov lik kao što se mogao pretvoriti u anđela svjetlosti kad je kušao Krista u pustinji.

680       Prve riječi žene pod utjecajem njenog vraćanja bile su upućene kralju: “Zašto si me prevario? Ta ti si Šaul!’ Tako je prvo djelo zlog duha koji je oponašao proroka bilo da tajno razgovara s ovom ženom i upozori je na prijevaru koja joj je izrečena. Poruka navodnog proroka Šaulu je bila: “‘Zašto si pomutio moj mir dozivajući me gore?’ A Šaul odgovori: ‘U velikoj sam nevolji, jer su Filisteji zavojštili na me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi više, ni preko proroka ni u snu. Zato sam dozvao tebe da me poučiš što da činim.'”

Dok je Samuel bio živ, Šaul je prezirao njegove savjete i ukore. Ali sada u nemiru i nevolji on je smatrao da je proro-kovo vodstvo njegova jedina nada i kako bi razgovarao s nebeskim predstavnikom on se uzalud obratio vjesniku pakla. Šaul se potpuno predao Sotoninoj vlasti, i sada je onaj čije je jedino zadovoljstvo stvaranje bijede i uništenja na najbolji način iskoristio svoju prednost kako bi uništio nesretnog kralja. Kao odgovor na Šaulovo samrtničko preklinjanje došao je strašan odgovor, navodno sa Samuelovih usana:

“Zašto mene pitaš, kad se Jahve odvratio od tebe i postao ti neprijateljem? Jahve ti je učinio kako ti je kazao preko mene: istrgao je kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome suparniku, Davidu, jer nisi poslušao riječi Jahvinih i jer nisi izvršio njegova žestokog gnjeva na Amaleku: stoga ti je Jahve danas ovako učinio. Jahve će predati, zajedno s tobom, i Izraela u filistejske ruke.”

Sotona je laskao i varao Šaula tijekom njegovog buntovnog ponašanja. Posao kušača je da umanji grijeh, da put prijestupa pokaže jednostavnim i izazovnim, da oslijepi um za Gospodnja upozorenja i prijetnje. Sotona je svojom očaravajućom silom naveo Šaula da se opravdava usprkos Samuelovim ukorima i upozorenjima. Ali sada u krajnjoj nuždi, on se okrenuo protiv njega iznoseći veličinu njegova grijeha i beznadnost oprosta da bi ga nagnao na očajavanje.

681       Ništa se nije moglo bolje izabrati da uništi njegovu hrabrost i pomuti njegovo rasuđivanje ili da ga natjera u očaj i samouništenje.

Šaul je bio iscrpljen od umora i posta, prestrašen i svjestan svoje krivnje. Dok je slušao zastrašujuća pretkazanja, on se savio kao hrast na oluji i bacio na zemlju.

Vračara se preplašila. Izraelski je kralj ležao pred njom poput mrtvaca. Ako umre u njenom zaklonu, kakve će posljedice ona snositi? Molila ga je da ustane i uzme hrane, tražeći od njega da budući da je ugrozila svoj život ispunjavajući mu želju on sada popusti njenim zahtjevima kako bi sačuvao svoj. Njegove su se sluge pridružile preklinjanju i Šaul je najposlije popustio i žena je pred njega iznijela utovljeno tele i brzo umiješen beskvasni kruh. Kakav prizor! U divljoj vračarinoj špilji koja je samo malo prije odjekivala riječima propasti, u prisutnosti Sotoninog vjesnika, onaj koga je Bog pomazao kao kralja nad Izraelom sjeo je da jede pripremajući se za dan smrtonosne borbe.

Prije svitanja on se sa svojom pratnjom vratio u izraelski tabor da se pripremi za sukob. Šaul se uništio savjetujući se s duhom tame. Pritisnut očajničkim strahom bilo mu je nemoguće da svoju vojsku nadahne hrabrošću. Odvojen od izvora snage on nije mogao usmjeriti umove Izraelaca da se ugledaju na Boga kao svog pomoćnika. Tako je proročanstvo o zlu doprinijelo vlastitom ispunjenju.

Na ravnici Šunema i padinama planine Gilboe izraelska vojska i filistejska otpočele su smrtonosnu bitku. Premda je zastrašujući prizor u endorskoj špilji izgnao svu nadu iz Šaulova srca, on se s očajničkim junaštvom borio za svoje prijestolje. Ali to je bilo uzalud. “… a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi.” Tri hrabra kraljeva sina su poginula pored njega. Strijelci su se okomili na Šaula. Gledao je kako oko njega padaju vojnici i kako su njegovi kneževski sinovi pali od mača. Budući da je i sam bio ranjen nije se mogao boriti ni bježati. Bijeg je bio nemoguć, i odlučan da ne dopusti da ga Filistejei uhvate živog, on je zapovjedio svom šti-tonoši: “Izvuci svoj mač i probodi me.”

682       Kad je čovjek odbio podići svoju ruku protiv Gospodnjeg pomazanika, Šaul je sebi oduzeo život tako što se bacio na svoj mač.

Tako je umro prvi izraelski kralj s krivnjom samoubojstva na svojoj duši. Njegov je život bio promašaj i on je otišao obeščašćen i očajan, jer je svoju vlastitu pokvarenu volju suprotstavio volji Božjoj.

Vijesti o porazu proširile su se daleko i naširoko šireći strah diljem Izraela. Narod je bježao iz gradova, a Filistejci su ih bez smetnji zauzeli. Šaulova vladavina, neovisna o Bogu, gotovo je uništila njegov narod.

Dan poslije bitke Filistejci su pretražujući bojno polje i pljačkajući pobijene, otkrili tijelo Šaula i njegova tri sina. Da bi upotpunili pobjedu, oni su odsjekli Šaulovu glavu, skinuli s njega oklop, te su glavu i okrvavljeni oklop poslali u filistejsku zemlju kao pobjednički trofej, “javljajući veselu vijest svojim idolima i narodu”. Oklop je naposljetku stavljen u “Aštar-tin hram” dok su mrtvo tijelo pribili na zid grada Bet Šana. Tako je pobjednička slava pripisana sili ovih lažnih bogova, a Jahvino je ime bilo obeščašćeno.

Mrtva tijela Šaula i njegovih sinova odvučena su do Bet Šana, grada nedaleko od Gilboe, u blizini Jordana. Ovdje su obješena na lancima da ih pojedu ptice grabljivice. Ali hrabri ljudi iz Jabeša Gileadskog, sjećajući se Šaulova izbavljenja njihova grada u prijašnjim, sretnijim godinama, sada su pokazali svoju zahvalnost tako što su spasili tijela kralja i kneževa i časno ih pokopali. Prešavši Jordan noću, oni ‘uzeše Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet Šana, pa ih done-soše u Jabeš i ondje spališe. Potom uzeše njihove kosti i ukopaše ih pod Tamarisom u Jabešu, i postiše sedam dana.” Tako su nježne i ožalošćene ruke osigurale ukop Šaulu i njegovim sinovima u mračnim trenucima poraza i srama zbog plemenitog djela učinjenog prije četrdeset godina.

Štampa El. pošta

Search mobile